Nedostaješ, Milica Petričević

I dok svira ona naša stara,

mirišem te.

Mirišem i upijam svaki tvoj dah koji se po koži razliva kao mastilo po izlizanoj, davno ispisanoj hartiji.

I dok svira ona naša stara,
mirišem decembar i prve pahulje, koje se vješto vezuju za tvoje vlasi, tamne kao ona noć.

I osjećam... Svaki novi treptaj sluti jedno 'odlazim'.
A slutim i ja.
Da nas nema.
A tu smo.
A nismo.

Slutim kraj.

A miriše decembar…
I miriše prvi snijeg.
I ona naša, davno ispijena.
Gorka.
Kao ona noć.
Puna čežnje.
I želje...
Za onim nikad izgovorenim 'volim te'.